O sažaljenju

Tužno je kako te neki ljudi mogu od očaranja dovesti do razočaranja, za tili čas, svojim usiljenim ponašanjem i osnovnom nekulturom. Nisam se mnogo našetao ovim životom, tek nešto manje od trideset ljeta Gospodnjih ovim drumovima kročim i pokušavam razaznati u kom pravcu tečemo moj život i ja. Ali nisam se baš mnogo puta razočarao…

Nastavi čitanje →

O mislima upletenim u kosu

Nisu se vile nigdje tako zaigrale,kao na uvojcima tvoje kose.I nigdje mjesečina sjaja svogne prosu k'o pred tvoje noge bose. I nisu se nikada, o Bože, misli tako sudarale,budne od sna, a snene od jave.Nigdje k'o pred osmijehom tvojim,plele niti zanosa, privlačnosti beznadne. Kamo bih čežnju skrio, sem bijele hartije.Nek’ živi sjećanje na kom te…

Nastavi čitanje →

O hladnoćama

Vjerovatno najhladniji osjećaj koji čovjek može doživjeti u svom životu je ono otuđenje voljene osobe, onda kada ta osoba pomisli da te vitla oko nekog od prstiju svoje ruke. Možda baš onog na koji si jednog dana kačio zaručničko prstenje, nadajući se kako će baš ta osoba biti neko sa čijim dahom na usnama ćeš…

Nastavi čitanje →

O nesrećama

Nikada nisam volio prelazak jeseni u zimu. Utapanje života u sivim kaputima ledene kraljice koja se preko noći krala sjeverom i donosila hladnoću u srca. Svaka je donijela neku nesreću o kojima sam samo mogao da razmišljam mjesecima, nemoćan da se izborim pred njenom bjeličastom paradom koja je najavljivala kraj. A ove godine posebno, bez…

Nastavi čitanje →

O pitanjima

Rado bih da saznam, jednog od ovih dana, kako se sjećanjima briše prošlost ili to bijaše još jedna promašena zamisao na obalama skrivene rijeke zaborava? Jasna je želja koja se svake noći, otprilike pred svitanje, javlja u mojim mislima i koliko čežnje u njoj se skrilo. Šteta što su lutalicama, kakvo je moje srce, nedostupne…

Nastavi čitanje →

O prazninama

Probudit’ ću se jednog jutra, naočigled običnog i sjetno pogledati kroz izmaglicu, što se pred suncem i rosom okupanom baštom podiže iznad grada. Pogledat’ ću kroz prozor, one daljine nepremostive u meni i pomisliti koliko su duše spremne zavaravati se cijelog života da su sretne daleko od onog mjesta gdje su se, srodne i sretne,…

Nastavi čitanje →

O nadama

Tiskali su se posljednji dani ove godine k'o maleni biseri jedne niske, koja će uskoro izaći iz mode i kojom će se ponositi tek pokoja sredovječna gospođa iz varoši, hvaleći kćerin poklon u komšijskim nadmetanjima. Prohladna maglovita jutra nagovještavala su zimu koja će, sve do proljeća, snijegom sakriti sve oko nas, a ja sam uspijevao…

Nastavi čitanje →