06.11.2018.

Nedokučivo

Presušile su riječi. Nestale u besmislu. Tavorim bez cilja kroz nešto što se nekada zvalo život. Ne postoje te poruke na mobitelu koje bi me razvedrile. Ne postoje pogledi koji znače bilo šta. Ne postoji ljubav, ne postoji osmijeh, ne postoji ništa...

Samo tupe misli, bol u grudima i nekoliko pitanja. Zašto? Je li sada sretna? Je l' se to zove ljubav, majku mu?!?


"Staring at the bottom of your glass
Hoping one day you'll make a dream last
But dreams come slow and they go so fast

You see her when you close your eyes
Maybe one day you'll understand why
Everything you touch surely dies

But you only need the light when it's burning low
Only miss the sun when it starts to snow
Only know you love her when you let her go"...