beats by dre cheap

Sjećanje

I dok se večeras neko raduje raznim pobjedama ili se razočarava izgubljenim bitkama, dok razmišljaju o događajima udaljenim i od jednih i od drugih hiljadama kilometara, ja zaustavljam jedan tren u mom satu na zidu i brojim njegovu repetitivnu veličanstvenost u sjećanju. Samo jedan tren, jedna slika čovjeka neobrijanog, sa ovlaš navučenom odjećom na njemu i malim, dlakavim psom na mom kalendaru djetinjstva što se šeću ulicom na toplom majskom suncu. " Samo uči školu! To je najbitnije! " - pratio bi taj hrapavi glas, nerijetko prekinut kašljem, moje korake kroz svako jutro sakriveno u mojoj nesanici koju sam trpao u svoju torbu krenuvši prema školi. I lavež tog crnog, dlakavog lavića što cijelog djetinjstva budi u meni strah i tjera me sa komšijske trešnje natrag iza velikih bedema moje male bašte. Večeras, sjedim na balkonu i promatram tu tužnu kuću što ove noći odiše gubitkom. A onda još jednom začujem poznati lavež jednog psa - lava i hrapavi glas što me pozdravlja, upozoravajući me da učim školu, da bi se zatim prekinuo kašljem i teškim uzdahom zaledio sebe za zid mog sjećanja. Ponovo gledam tu šetnju starih, godinama rastavljenih, znanaca pod plačnim nebom kroz našu novu ulicu što još odiše mirisom sjećanja na toplu dječiju ljubav prema tom liku, pomiješanu sa strahom od trčećeg laveža iza mojih leđa. Salutiram kao vojnik, dižem sve moje barjake, zastave i stjegove na bedemima male bašte velikog sjećanja za posljednji pozdrav jednom velikom vojniku iz armije dobrih ljudi mog djetinjstva. I vidim dvije siluete što plove kroz mrakom osvijetljeni kraj ove ulice. Zbogom.

Pješčanik
http://vjetarsrca.blogger.ba
30/03/2018 17:32