Tužno je kako te neki ljudi mogu od očaranja dovesti do razočaranja, za tili čas, svojim usiljenim ponašanjem i osnovnom nekulturom. Nisam se mnogo našetao ovim životom, tek nešto manje od trideset ljeta Gospodnjih ovim drumovima kročim i pokušavam razaznati u kom pravcu tečemo moj život i ja. Ali nisam se baš mnogo puta razočarao…
Pitam se, sjetiš li se ikada? Upletu li se ponekad slova moga imena u kosu kroz koju ti vjetar prošeće svoje tanane sonate, sa dahom proljeća koje nam stiže? Martovska sunca već uveliko griju osmijehe, dok se moj čudljivo skriva iza jutara u kojima promišljam koliko je bilo vrijedno gubiti dane, sate na bezrazložno prepiranje…
Nisu se vile nigdje tako zaigrale,kao na uvojcima tvoje kose.I nigdje mjesečina sjaja svogne prosu k'o pred tvoje noge bose. I nisu se nikada, o Bože, misli tako sudarale,budne od sna, a snene od jave.Nigdje k'o pred osmijehom tvojim,plele niti zanosa, privlačnosti beznadne. Kamo bih čežnju skrio, sem bijele hartije.Nek’ živi sjećanje na kom te…
Vjerovatno najhladniji osjećaj koji čovjek može doživjeti u svom životu je ono otuđenje voljene osobe, onda kada ta osoba pomisli da te vitla oko nekog od prstiju svoje ruke. Možda baš onog na koji si jednog dana kačio zaručničko prstenje, nadajući se kako će baš ta osoba biti neko sa čijim dahom na usnama ćeš…
Čudni mi se snovi komešaju ovih noći glavom i sa ko zna kakvim se valovima osjećanja sudaraju onkraj skrivenog svijeta, kad me jutra sjetnog hvataju kroz februarske izmaglice. Već nekoliko noći budim se u neka čudna doba, isprekidanog sna, sa pitanjima koja neodgovorena ostaju da lebde između jastuka i bjeline plafona sa kojom se moj…
Nikada nisam volio prelazak jeseni u zimu. Utapanje života u sivim kaputima ledene kraljice koja se preko noći krala sjeverom i donosila hladnoću u srca. Svaka je donijela neku nesreću o kojima sam samo mogao da razmišljam mjesecima, nemoćan da se izborim pred njenom bjeličastom paradom koja je najavljivala kraj. A ove godine posebno, bez…
Rado bih da saznam, jednog od ovih dana, kako se sjećanjima briše prošlost ili to bijaše još jedna promašena zamisao na obalama skrivene rijeke zaborava? Jasna je želja koja se svake noći, otprilike pred svitanje, javlja u mojim mislima i koliko čežnje u njoj se skrilo. Šteta što su lutalicama, kakvo je moje srce, nedostupne…
Čežnjivi su augustovski dani, u koje se zapletu kaplje pljuskova i kiša koje nagovještavaju skoru jesen i njenih tužnih melodija, kojima će prošarati grad do posljednjeg lista. Uvijek me u njima neka sjeta podsjeti na jedan od prošlih augusta u kome sam se susreo sa nečim nepojmljivim, što je obuzelo moju pažnju, tijelo i emocije….
Probudit’ ću se jednog jutra, naočigled običnog i sjetno pogledati kroz izmaglicu, što se pred suncem i rosom okupanom baštom podiže iznad grada. Pogledat’ ću kroz prozor, one daljine nepremostive u meni i pomisliti koliko su duše spremne zavaravati se cijelog života da su sretne daleko od onog mjesta gdje su se, srodne i sretne,…
Tiskali su se posljednji dani ove godine k'o maleni biseri jedne niske, koja će uskoro izaći iz mode i kojom će se ponositi tek pokoja sredovječna gospođa iz varoši, hvaleći kćerin poklon u komšijskim nadmetanjima. Prohladna maglovita jutra nagovještavala su zimu koja će, sve do proljeća, snijegom sakriti sve oko nas, a ja sam uspijevao…