O snovima

Da li je čovjek proklet od praiskona da uvijek želi ono nedostižno ili se to samo sudbina meškolji iza svakog ugla primisli da se jednog dana ispune želje koje su, neznanim putevima, zalutale pod okrilje ove noći? Pokušavao sam oduvati ove misli zajedno sa dimom cigarete preko čijeg užarenog vrha sam promatrao crvenkastu haljinu, koja…

Nastavi čitanje →

O noćima

Nije mnogo čovjeka u meni ostalo. Tek fragmenti nečega što bi se moglo zvati prošlim životom i cijeli naramak uspomena koje često ispadaju iz mog naručja i o koje se često spotičem. Brinem se da bih jednog dana mogao negdje, nekako na tom putu, ispustiti jednu od njih, zaboraviti da su ikada doticale moje grudi…

Nastavi čitanje →

O danima koje imaš i nemaš…

Prečesto, u posljednje vrijeme, uhvatim sebe u razmišljanju kako je jedino što mi ide od ruke u životu ustvari razmišljanje. Prečesto se, u tugom okupanim septembarskim noćima, uhvatim kako zagledan u prepun mjesec pomišljam kako ustvari smisao uspijevam smjestiti u malo šta što me okružuje. Još jednom će tvoje nježno lice ove noći dotaknuti tuđi…

Nastavi čitanje →

O šutnjama

Mnogo snova proteklo je preko vodenice života i mnogo zrnevlja vremena samljeveno je na kamenoj stupi, po čijoj glatkoj površini teku naše sudbine, otkako si posljedni put mojim grudima poklonila dašak svog tijela i otisnula se iz luke plahovitog srca, na samo tebi znan put. Ni sam ne znam koliko noći sam od tada prebrojao…

Nastavi čitanje →